Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.

Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima, nadajući se da će dobiti ono što nema.

Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne I buđenja u postelji punoj šećera Ispred mog prozora drvo divljeg kestena Puno plodova koje nitko ne treba

Kad nemaš ništa za reći, ne govori.

Četiri stvari koje se ne mogu vratiti: - Izgovorena riječ - Izbačena strijela - Protekli život - Propuštena prilika

Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.

Bolje je poslovati s ljudima koji nešto žele nego s onima koji su postigli što su htjeli.

Svijet je najgori tumač istine.

Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti.

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.

Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.

Mašta je važnija od znanja.

Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.

Zlobnik može promijeniti izgled, ali ćud nikada.

Sretan je tko zna voljeti.

Žena, sreća i vjetar kratko traju.

Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.

Zlonamjernog prijatelja treba se bojati više nego divlje zvijeri; zvijer će vam možda raniti tijelo, ali zao prijatelj će vam raniti duh.

Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.

Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.

Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati.

Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.

Ako šutiš - šuti iz ljubavi;rnako govoriš - govori iz ljubavi;rnako opominješ - opominji iz ljubavi;rnako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.

Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.

Gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.

Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli

Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!

Umjerenost u svemu.

Oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti.

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno

Zlato moje, prehladio sam se, sreća da se nisam upiškio

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!