Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.

Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.

Zlobnik može promijeniti izgled, ali ćud nikada.

Sretan je tko zna voljeti.

Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.

Svijet je najgori tumač istine.

Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti.

Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.

Četiri stvari koje se ne mogu vratiti: - Izgovorena riječ - Izbačena strijela - Protekli život - Propuštena prilika

Zlato moje, prehladio sam se, sreća da se nisam upiškio

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.

Oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti.

Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.

Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.

Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!

Ako šutiš - šuti iz ljubavi;rnako govoriš - govori iz ljubavi;rnako opominješ - opominji iz ljubavi;rnako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.

Bolje je poslovati s ljudima koji nešto žele nego s onima koji su postigli što su htjeli.

Mašta je važnija od znanja.

Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.

Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima, nadajući se da će dobiti ono što nema.

Zlonamjernog prijatelja treba se bojati više nego divlje zvijeri; zvijer će vam možda raniti tijelo, ali zao prijatelj će vam raniti duh.

Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.

Gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.

Kad nemaš ništa za reći, ne govori.

Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.

Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati.

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno

Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli

Umjerenost u svemu.

Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne I buđenja u postelji punoj šećera Ispred mog prozora drvo divljeg kestena Puno plodova koje nitko ne treba

Žena, sreća i vjetar kratko traju.

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!