Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.

Umjerenost u svemu.

Mašta je važnija od znanja.

Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima, nadajući se da će dobiti ono što nema.

Žena, sreća i vjetar kratko traju.

Četiri stvari koje se ne mogu vratiti: - Izgovorena riječ - Izbačena strijela - Protekli život - Propuštena prilika

Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.

Sretan je tko zna voljeti.

Kad nemaš ništa za reći, ne govori.

Bolje je poslovati s ljudima koji nešto žele nego s onima koji su postigli što su htjeli.

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!

Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.

Zlonamjernog prijatelja treba se bojati više nego divlje zvijeri; zvijer će vam možda raniti tijelo, ali zao prijatelj će vam raniti duh.

Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.

Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.

Zlobnik može promijeniti izgled, ali ćud nikada.

Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.

Svijet je najgori tumač istine.

Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.

Ako šutiš - šuti iz ljubavi;rnako govoriš - govori iz ljubavi;rnako opominješ - opominji iz ljubavi;rnako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.

Oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti.

Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.

Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati.

Zlato moje, prehladio sam se, sreća da se nisam upiškio

Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.

Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli

Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!

Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne I buđenja u postelji punoj šećera Ispred mog prozora drvo divljeg kestena Puno plodova koje nitko ne treba

Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti.

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno

Gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.