Kad nemaš ništa za reći, ne govori.

Bolje je poslovati s ljudima koji nešto žele nego s onima koji su postigli što su htjeli.

Mašta je važnija od znanja.

Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.

Zlobnik može promijeniti izgled, ali ćud nikada.

Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.

Zlonamjernog prijatelja treba se bojati više nego divlje zvijeri; zvijer će vam možda raniti tijelo, ali zao prijatelj će vam raniti duh.

Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima, nadajući se da će dobiti ono što nema.

Četiri stvari koje se ne mogu vratiti: - Izgovorena riječ - Izbačena strijela - Protekli život - Propuštena prilika

Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.

Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli

Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!

Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.

Sretan je tko zna voljeti.

Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti.

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.

Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.

Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.

Žena, sreća i vjetar kratko traju.

Svijet je najgori tumač istine.

Gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.

Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.

Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati.

Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.

Ako šutiš - šuti iz ljubavi;rnako govoriš - govori iz ljubavi;rnako opominješ - opominji iz ljubavi;rnako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.

Umjerenost u svemu.

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno

Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne I buđenja u postelji punoj šećera Ispred mog prozora drvo divljeg kestena Puno plodova koje nitko ne treba

Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!

Oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti.

Zlato moje, prehladio sam se, sreća da se nisam upiškio