Ta igra pod prozorom sabirala je u sebi jedan sasvim nov i neuhvatljiv svijet; u njoj zavijalo je bezbroj glasova; i napregnuto dječije uho, izoštreno brusom strepnje i nekog neobjašnjivog, toplog i primamljivog straha, moglo je čuti kako se ti glasovi kovitlaju u nekom čudnom tajanstvenom kovitlacu, zvižde kroz pustaru noći, bolećivo jauču pod strehom i, razbijeni tvrdoćom zašiljenih ledenica požutjelih od dima, cijuču propadajući ka smrzloj zemlji; tu padaju tupo kao ukočene beživotne ptice i razbijeni lijepe se u neku daleku i neuništivu tišinu; tišina je sagrađena iz neizmjerljivog mnoštva glasova, šapuće dijete samo sebi djedove riječi i nekako duboko u sebi osjeća svoju i samo svoju istinu o tome kako su ti glasovi što se, hrleći iz svih krajeva, tjerani vjetrom i razbijani udarom smrzlih grana u visokim hrastovim krošnjama, skupljaju tu pred njegovim prozorom i cvileći iskaču u tišinu kao u smrt, u stvari glasovi onih kojih više nema, pomrlih, onih koji svojim nebivanjem grade smrt, kao što njihovi glasovi, umirući tu pred njegovim prozorom, izgrađuju tišinu, sveprisutnu i glasnu…
O autoru
Ime i prezime: Izet PervizNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: književnik
Datum rođenja: ?
Datum smrti: ?
Sretan je tko zna voljeti. 
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa. 
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi. 
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim! 
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno 
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo. 
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje. 
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna. 
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika 
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!